Ljeto je pred vratima, pa tako i intenzivan dolazak gostiju u potrazi za smještajem, razonodom i odmorom. Sve to nudi i krški rakljanski kraj ribara, pomoraca i radnika u kamenolomu. Rakalj, usprkos tomu što nema organiziranu turističku infrastrukturu, niti se promovira kao takav, nudi sve što turist poželjeti može: mir, odmor, prekrasnu prirodnu obalu, mediteransku faunu i kulturno-povijesnu baštinu.

Stoga je idealno mjesto za »istraživački« odmor. Rakalj još uvijek ima mnogo neotkrivenih aduta, sve čari mjesta još nisu otkrivene i turizam se sporo razvija, a s druge strane upravo se zato sačuvala prirodna baština i morska obala, koja nudi doživljaj već zaboravljenog Mediterana.

Po članu obitelji sić vode

Na ulazu u mjesto velika je mjesna cisterna koju je zajedničkom akcijom izgradio rakljanski narod i pustio u »promet« 1954. godine. Ona je do izgradnje vodovoda bila glavni izvor vode, a danas je neiskorištena i prazna. Đani Catela posebno se brine za šternu te kaže da je nakon potresa prije mnogo godina napukla i da se stoga voda više ne zadržava. Prisjetio se i davnih dana gradnje, kada su cisternu ručno napravili radnici kamenoloma kako bi
mještani, kojih je 1947. bilo više od tisuću i sedamsto, imali izvor pitke vode. Barba Đani se prisjeća da je ovaj kraj nekada imao više od tri tisuće grla ovaca i petsto grla goveda koja su se napajala na okolnim lokvama i izvorima slatke vode na moru. Vodu su mještani za piće mogli točiti na špini koja se nalazi ispod šterne, a dijelila se jedna kanta vode po članu obitelji dnevno. Komunska se pak šterna nalazi dalje u mjestu, ali i na nju su Rakljanci zaboravili.

Mali Balotin »svemir«

Na glavnoj placi dominira palača Loredan u kojem danas prvašići područne osnovne škole Vladimir Nazor imaju nastavu, dok je u prizemlju smještena mjesna ambulanta i gradska loža, mjesto možda nekih budućih izložbi i događanja. Ni sto metara dalje ističe se na mjesnom groblju crkva Blažene Djevice Marije sa zvonikom iz razdoblja baroka. U
njezinoj neposrednoj blizini je muzej s izloženom memorijalnom zbirkom ekonomista i jednog od najvećih istarskih književnika Mije Mirkovića Mate Balote.

Taj je muzej ujedno i njegova rodna kuća koja je otvorena još 1968., a svoju je obnovu doživjela ove godine. Balota je predstavljen kroz četiri cjeline.U prizemlju je uočljiva njegova povezanost s rodnim krajem, a posjetitelj se mislima lako može vratiti u nekadašnja vremena drvenih cokula, glinenih lonaca i starog ognjišta. Penjući se drvenim stepenicama na prvi kat dolazi se do dijela gdje je kroz novinske članke i originalne slike prikazan njegov životni put, dok je književno stvaralaštvo i nasljeđe izloženo u potkrovlju. Upravo tu svaki književni sladokusac može uživati u originalnim izdanjima Balotinih djela.

Cijelom kućom dominiraju motivi njegovih pjesama, a posebnu zanimljivost čine stakleni umeci na podu od dasaka na kojima su ispisani stihovi pjesme »Dvi daske«. Posjet muzeju mora se najaviti jer se o otvaranju postave za posjetitelje brine OŠ Vladimira Nazora iz Krnice.

Ovaj je kraj od davnine poznat po lončarstvu, a danas se time bavi nekoliko obitelji, više radi očuvanja stare tradicije, a među njima je i obitelj Valić. Lonce ćemo naći i u muzeju, iako su tragovi lončarstava vidljivi u obliku kamenih peći koje su raštrkane po cijelom mjestu te skulpture lonca.Upravo se pored te skulpture mora proći da bi se došlo do najstarijeg dijela Raklja, tzv. starog Raklja, napuštenog po izbijanju kuge, koje se spominje 1312. godine. Otuda pogled puca na Raški zaljev, kvarnerske otoke i obalu Istre do Rta Kamenjak.

Spomenik bivšem vremenu daju stare zidine i crkvica Svete Agneze ili pučki Agnjije iz 1495. godine, koja prema pričanju mještana postaje popularno mjesto za svadbe. Skulpture u kamenu koje je prije nekoliko godina ostavila kiparska kolonija raštrkane su po kamenjaru i daju prostoru dodatnu atraktivnost. Do lučice sv. Nikole ili Mikule dolazi se strmim makadamskim putem. Ovdje se smjestilo nekoliko kuća, malo pristanište sa svjetionikom. Nekada je davno tu bila otvorena oštarija, a iz ovog su dijela Rakljanci odlazili barkama u Koromačno da bi zaradili kruh.

Tradiciju obiteljskog ugostiteljstva nastavio je Milan Travičić, koji pored lijepog pogleda, mira i tišine nudi bogatu gastronomsku ponudu i cjelogodišnji smještaj u apartmanima. U njegovom restoranu  kao ukras na zidu nalaze se ralje morskog psa. Prema njegovim riječima, u ovom su zaljevu više puta primijećeni morski psi, a prije jako puno godina dogodila se i strašna tragedija. U raljama morskog psa završio je jedan Rakljanac kada je svojom barkom prelazio zaljev odlazeći na rad u Koromačno.

Za one željne kupanja, sporta i rekreacije, rakljanske uvale nude čisto more, samoću i privatnost. Do nekih se uvalica može samo brodicom, a do uvale Kalavojne vode bijela cesta i brojni puteljci. Na drugoj strani uvala Blaz pravo je mjesto za avanturiste, koji će tamo zateći urušene stare mlinove i izvore slatke vode u prirodnoj divljini.

 

OSTAVITE ODGOVOR