Jedini istarski nacionalni park stvarno je nešto posebno. A Brijuni su posebni zbog atmosfere koju pružaju kada njima šetate, vozikate se, uživate na plaži, zamišljate slavna vremena otočja gledajući stare fotografije u tamošnjem muzeju koji govori o bogatoj povijesti Brijuna. Jednostavno ste tamo s druge strane i gledate istarsko kopno, točnije Fažanu, Barbarigu, Vodnjan, Peroj, Pulu. Ali tamo ste i s druge strane svega. Tamo na trenutak zaboravite na sve obveze, žurbu, posao… Jer ste na otočju sa 14 otočića i hridi bez ikakvog prometa, od kojih su najveći Veliki i Mali Brijun, osim onoga s biciklama, vlakićem i električnim vozilima. Nema te buke koja nas uvijek izbaci iz takta, pa čak i u najmanjem mjestu. Ovdje automobili ne vladaju, osim Titovog Cadillaca, zaštitnog znaka otočja uz još nekoliko simbola – pričljivog kakadua Kokija, slonicu Lanku, hotel Neptun, čamčarnicu te poznati safari park koji je Tito osnovao 1978. godine.

Otočke plaže odmah uz luku
Vožnja u Titovom Cadillacu

Zato kada tamo stignete obuzme vas lijenost. Sve je tako usporeno. Nigdje vam se zapravo drugdje ne ide. Samo želite uživati u tom mirisu bora, plavetnilu mora i prekrasnim plažama, rimskim ostacima, čarobnoj prirodi i divljim, pa čak i egzotičnim životinjama poput primjerice zebri koje su odmah nadomak ruke. A o paunovima da ne govorim. Kuda god pogledate, eto ih. Lagano se šepure i pokazuju ljepotu svojega perja. Naravno, najbolje je otočje upoznati u svojoj vlastitoj režiji, posvetiti mu se čitav dan i dati si dovoljno vremena da nakon razgledavanja možete uživati u nekoj plaži ili barem osvježavajućem piću u nekom od njihovih kafića sa savršenim pogledima. Ipak, nije bez razloga to otočje od davnina mjesto za odmor.

Morske blagodati voljeli su i Rimljani -uvala Verige

Luksuzna vila u uvali Verige

Naime, Brijuni su još od neolitika bili naseljeni, a Rimljani su među prvima otkrili blagodati ladanjskog života. Ovdje su izgradili ladanjske vile čiji se ostaci i danas naziru u poznatoj uvali Verige. Koristila se čak 700 godina, a izgrađena je u prvom stoljeću prije Krista. Bila je pravo luksuzno zdanje s dva peristila, a tu su bili i hramovi boga mora Neptuna, kapitolijske trijade te božice ljubavi i ljepote Venere. Mozaici, freske, štukature i mramor krasili su ovu luksuznu vilu oko koje su bile isprepletene šetnice. U moru su pak bili kameni blokovi, a pristup uvali regulirao je lanac, odnosno veriga po čemu je uvala i dobila ime. Danas bi samo trebalo zamisliti kako je to nekada izgledalo. Ali svakako se Rimljanima treba odati počast, jer su izabrali jednu od najljepših uvala za svoj odmor. Rimske vile za odmor smještene su bile i na brdu Kolci, u uvali Dobrika, u današnjoj luci, na području povrtnjaka na Velikom Brijunu, u uvali Sv. Mikule na Malom Brijunu, a zabilježene su i strukture u podmorju otoka Vange.

Koliki je potencijal Brijuna znao je i vizionar Paul Kupelwieser koji je zaslužan za današnji izgled otočja. Kao što to i priliči Austrijancima koji su tada vladali ovim područjem, razvio je otočje u pravu turističku meku.  On postaje vlasnikom otočja 1893., a kako bi suzbio malariju, poziva na Brijune slavnog  bakteriologa Roberta Kocha. On je i uspio iskorijeniti malariju na otočju koje se tada rapidno počinje razvijati te postaje austrijsko mondeno klimatsko lječilište i turističko odredište.

Pravi razvoj Brijuni doživljavaju gradnjom hotela

Izgrađeni su hoteli, vile, zimski bazen s grijanom morskom vodom, kuća za brodice s ordinacijom i stanom otočkog liječnika, gospodarski kompleks sa štalama, spremištima, vinski podrum,  sakristija uz gotičku crkvu sv. Germana. Zapušteni kamenolomi uređeni su u šetnice, a otpadnim materijalom izgrađeno je čak 50 kilometara cesta, staza i putova.

Izgrađeno je 50 kilometara cesta i putova

Tada je uređena i današnja luka koja je za vrijeme Prvog svjetskog rata bila sidrište podmornica, grade se i tri vidikovca. Ali to je bilo i važno obrambeno područje čitavog pulskog prstena budući da je Pula bila glavna austrougarska vojna luka. Na Velikom Brijunu na brdu Straža gradi se for Brioni, kasnije nazvan Tegetthoff, te for Peneda, a na Malom for Brioni Minor, najveća utvrda obrambenog sustava pulske luke koji je danas savršena kulisa kazališnim predstavama u režiji Šerbedžijinog Kazališta Ulysess, a prostori između forova brane se brojnim baterijama topova i mužara.

Igrali su se polo i golf

I nakon što je krajem Prvog svjetskog rata propala Austro-Ugarska, to ne znači da su i Brijuni pali u zaborav. Za vrijeme talijanske vladavine postaju ekskluzivno ljetovalište, orijentirano na sport i zabavu, pa se 1922. gradi jedno od najvećih golf igrališta u Europi, uređuju nova teniska igrališta, a čak se osniva i polo-klub.

Obilazak u električnom vozilu

Nakon što je industrijalac Kupelwieser počinio samoubojstvo, Brijuni prelaze u državno vlasništvo Kraljevine Italije. Burna ratna povijest Drugog svjetskog rata ih nije mimoišla. Tu je boravila vojska, talijanska, pa nacistička. A saveznici bombardiraju otok 1945. godine. Četiri godine kasnije, kada su se već počele polako zaboravljati ratne strahote, Tito je odlučio od Brijuna stvoriti svoju rezidenciju. Tada se grade službene predsjedničke rezidencije Bijela vila, vila Brionka te kuća za odmor na otoku Vangi. Tito je obožavao to otočje, posebno otočić Vangu, na koje je dovodio mnoge poznate osobe poput tada mega popularnih glumica Sophie Loren ili Elizabeth Taylor, glumce Richarda Burtona i Kirka Duglasa.

Brijunske životinje žive slobodno

U tih trideset godina, koliko su Brijuni bili njegova rezidencija, Tito je ovdje doveo oko devedeset predsjednika država, isto toliko premijera i brojnih drugih političara i predsjednika bratskih komunističkih partija iz cijelog svijeta. Bila su to nova zlatna vremena za otočje. Nacionalnim parkom postali su 1983., a od 1984. počeli su dolaziti izletnici. Samo prije nešto više od stotinu godina Brijuni su bili nastanjeni. Živjelo je tu oko 700 ljudi, pa čak je i postojala škola. Iz današnje perspektive, nezamislivo. Zadnji, i to tročlana obitelj svjetioničara, otišli su iste godine kada su na Brijune počeli dolaziti izletnici.

Slonovi bez potomaka

Brijuni su nekad bili itekako poznati i po egzotičnim životinjama. Ovdje ste mogli pogledati slonove, zebre, paunove, kakadu…. Bilo je tu raznih životinja. Većinu njih je Tito dobio kao poklone drugih državnika koji su ovdje dolazili. Najegzotičniji je svakako bio Sony, najveći indijski slon u Europi, koji je težio i do pet tona. Na Brijune je došao 1970. godine kao dvogodišnja beba i bio je poklon Titu od Indire Gandhi. Sa svojom družicom Lankom, indijskom slonicom živio je 40-ak godina. Danas je živa samo Lanka.

Slonica Lanka

Sada se u safari parku mogu vidjeti preživjeli potomci zebri i indijskih goveda, kao i jedna ljama, kamerunske koze te nojevi. Uz njih, tu su i domaće životinje – istarska ovca pramenka, istarski i dalmatinski magarac, koza, zagorski puran te istarsko govedo. Ali i prije Tita, ovdje su povremeno obitavale egzotične vrste, koje su dijelom živjele u kavezima ili ograđenim prostorima, a dijelom i slobodno, uglavnom na Velikom Brijunu. Dovodio ih je od 1912. godine vlasnik tada poznatog Zoološkog vrta kraj Hamburga Carl Hagenbeck. On je ovdje osnovao i stanicu za prilagođavanje životinja prije otpremanja u zoološke vrtove Europe.

Zebre na svakom koraku

Egzotični su Brijuni bili još u davnoj prošlosti. Srećom, te životinje više ne možemo vidjeti u stvarnom životu. Ali tragovi u stijenama nam kažu da su ovdje bili. Na četiri lokaliteta Velikog Brijuna – rtovi Pogledalo/Vrbanj/Barban, Ploče, Kamik/Plješivac i Trstike/Debela Glava, zabilježeno je dvjestotinjak otisaka stopala teropodnih i sauropodnih dinosaura iz razdoblja donje krede, što bi značilo od prije 130 do 100 milijuna godina. Slični se ostaci mogu vidjeti na otocima Vanga, Galija i Vrsar.

Zastrašujući prizor
I ovdje su nekad bilo dinosauri

Zastrašujuće je usporediti svoje stopalo s njihovim otiscima. Zato se najradije odmah vratim u sigurnost nekadašnjeg mondenog ljetovališta. Pijem koktel na terasi hotela Neptun i uživam čekajući brod u suton, laganu šetnju turista po rivi, sidrenje jahti. More je sasvim mirno, zadnji izletnici se skupljaju. Vraćam se ponovno u Fažanu. Pozdravljam Brijune uz obećanje da ću se vratiti skoro. Ipak, o Brijunima nisu sve priče još ispričane. Tu bi se mogli uistinu napisati romani.

 

 

 

OSTAVITE ODGOVOR