Vodnjan uistinu može biti zahvalan mletačkom slikaru Gaetanu Grezleru (Gressler, Gresler, Greyzler, Graisler) koji je živio i djelovao krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Ne samo da je upravo on u ovo mjesto daleke 1818. iz Venecije donio čuvene relikvije, takozvane istarske mumije koje se čuvaju u crkvi svetog Blaža, već je zaslužan za to da Vodnjan ima vrijednu zbirku slika starih majstora.

U to se doba zbog Francuske revolucije u gradu na lagunama uništavalo sve sakralno, a Grezler je sačuvao i prikupio dio umjetnina i relikvija. Negdje u to vrijeme uprava vodnjanske crkve tražila je umjetnika koji bi oslikao tek izgrađenu župnu crkvu. Izabran je Grezler koji je doputovao jedrenjakom i sa sobom donio prikupljeno blago koje je do dana današnjeg ostalo u Vodnjanu.
Zbirka slika danas je objedinjena i izložena na prvom katu uređene ranogotičke palače Bettica u staroj jezgri grada. Riječ je o 18 slika uglavnom profane tematike iz 17. i 18. stoljeća koje su dosad bile izložene u Zajednici Talijana, gradskoj palači, knjižnici te zgradi osnovne škole. Vrijedna zbirka kao cjelina registrirana je kao kulturno dobro rješenjem Ministarstva kulture.

Vrijedna zbirka registrirana je kao kulturno dobro

Slike vjerojatno potječu iz obiteljske zbirke Giovannelli u Veneciji, odnosno iz njihove palače u župi San Salvator gdje se ovaj slikar spominje kao štićenik prokuratorove udovice grofice Camile Martinelli. Zbirka je istražena, slike su publicirane u specijalističkoj literaturi i za većinu su utvrđeni autori – Antonio Calza, Antonio Lech, Louis Dorigny, Jacob van der Kerckhoven, Onofrio Loth, Giuseppe Angeli i Jacques Courtois Il Borgognone. Gotovo sve su restaurirane u Hrvatskom restauratorskom zavodu.

Grezler je u svoje vrijeme bio priznati umjetnik. Rođen je 1765. godine u Veroni u obitelji njemačkog podrijetla. Ne zna se kada se preselio u Veneciju gdje je imenovan akademikom, a potom i profesorom na Umjetničkoj akademiji. Poznate su njegove oltarne pale Srce Isusovo sa sv. Vincenzom i sv. Katarinom u mletačkoj crkvi sv. Maria Formosa te sv. Alojzije Gonzaga u župnoj crkvi u Mestrama. Poznat je bio i kao portretist.
Uz slikanje njegova velika ljubav bilo je i sakupljanje relikvija i umjetničkih djela iz ukinutih samostana i crkava u vrijeme raspada Mletačke Republike koje je čuvao u palači Lezze alla Misericordia. Želja mu ih je bila prodati, što se nikad nije ostvarilo.

Grezler je u svoje vrijeme bio priznati umjetnik

S tim je inventarom 23. lipnja 1818. doplovio u fažansku luku. Odlazi u Vodnjanu gdje je u prostoru iznad sakristije u župnoj crkvi svetog Blaža otvorio atelje. Tamo je slikao te slikanju podučavao vodnjanskog tkalca Venerija Trevisana koji se želio baviti slikarstvom. Navodno ga Grezler nije htio za pomoćnika. Usprkos tome Trevisan je postao poznati samouki slikar koji je niz godina proveo slikajući po crkvama u Vodnjanu, Rovinju, Pazinu, Galižani, Draguću, Krnici…

Kao trajni doprinos baštini ovog gradića Grezler je za sobom ostavio svoj prikaz svetog Antuna Padovanskog s ljiljanom i knjigom, koji je danas izložen u zbirci sakralne umjetnosti, te oltarnu palu Bogorodica s djetetom, sv. Antunom Padovanskim, sv. Antunom Opatom i sv. Gregorijem iz Spoleta koja stoji iza glavnog oltara u župnoj crkvi. Relikvije i zbirku slika ovaj je slikar ugovorom s kapitulom župne crkve sv. Blaža i gradskim vlastima 1818. ostavio crkvi i općini. Nedugo nakon toga odlazi iz Vodnjana kamo se nikad više nije vratio. Kružile su priče da se posvađao s crkvenim vlastima zbog novca te da je stoga odlučio otići i jednog se dana revanširati. Ne zna se točno kada je umro.

 

 

OSTAVITE ODGOVOR