Tradiciji se ne može reći ne. Ona vas jednostavno obuzme i postane dio vas. Vazmeni, odnosno uskrsni običaji na Barbanštini, ali i ostatku Istre pravi su dokaz tome. Iako se danas pince i jajarice više ne peku pod čripnjom ili u krušnoj peći, to ne znači da je taj običaj nestao, kao što nije nestao običaj da se bojaju jaja koja se potom na Uskrs piće ili da se hrana nosi u crkvu na blagoslov.

Pinca ispod peke

Dio je to načina života ovog kraja s kojim su ljudi neraskidivo vezani. A  posebno žene koje su oduvijek bile zadužene za pripremu hrane i kolača.

Blagoslov hrane u crkvi

Dokaz tome su i Nevia Kožljan te Matilde Kleva koje jako vole pripremati hranu za Uskrs te se drže svih regula oko tog najvećeg crkvenog blagdana koji pozdravlja proljeće.

Nevia Kožljan i Matilde Kleva pridržavaju se tradicije

-Ti uskrsni običaji i dalje se njeguju na Barbanštini i u većem dijelu Istre jer su to bili neki osnovni običaji.  Tih se običaja ljudi posebno drže za Božić i Uskrs. Prvo kada  pomislim na Uskrs, sigurno nisu zečevi i  ptići koje možemo vidjeti na razglednicama, nego pinca i jedinstvo u obitelji da se svi okupe za Uskrs na marendi, odnosno doručku. Hrana koja se u subote nosila na blagoslov u crkvu, a to su bila obojana jaja, malo mladog luka, jedan komad špalete koja se poslije spremala na način „giravolta“ jer je još bila premekana, sir, sol za luk, pa i malo crnoga vina, iako ne bi svaki župnik bio sretan da se ono blagoslivlja te pečeni janjac bili su na stolu te nedjelje. A znalo se skupiti i pedesetak košara koje su vrijedne domaćice donesle i „poredale“ na stepenice ispred glavnog oltara, priča nam Nevia Kožljan koja jako puno drži do te tradicije i koja je uvijek slušala svoje starije – babu Maru koja je rođena u 19. stoljeću, mamu Mariju, barba Redolfa i  svekrva Nadalinu, kako su nekada ljudi pripremali uskrsnu trpezu.

Nevia Kožljan

 jajarice ili titule

– Nekad prije nisu se pripremale pince, nego pogače. Dakle, u vrijeme kad su u kućama bila samo otvorena ognjišta za zagrijavanje glavne prostorije i kuhanje hrane, radile su se za Uskrs pogače. Tijesto je slično onome za izradu kruha, uz dodatak nekoliko jaja, dva do tri prema mogućnostima jer su ljudi većinom tada jaja prodavali, i malo šećera, odnosno koliko stane u jednu šaku. Veličina pogače okruglog oblika bila je ujedno veličina čeripnje ispod koje se pekla na ognjištu. Kad je pogača bila pečena, namazala se s gornje strane bijelim vinom ili vodom i posula kristalnim šećerom. Rezala se na kocke i svi članovi obitelji su ju jeli na Uskrs umjesto drugog kruha. Naziva se i „slatki kruh“, priča nam Nevia.

Pinca neizostavni dio stola

Dodaje kako su se pince počele peći s pojavom krušnih peći i peći na drva s pećnicama. Nekad su sve žene iz okolice Barbara znale donositi pince na pečenje u veliku krušnu peć u centru Barbana koje danas više nema.

-U pince se stavlja više jaja. Primjerice za kilogram brašna i do 10 jaja, zatim šećer, kvasac, svinjska mast, u novije vrijeme maslac, te začini – vanilin šećer, korice limuna i naranče, domaća rakija ili rum. Tijesto za pincu se oblikuje u kuglu, na vrhu se zarezuje oštrim nožem u oblik križa, prije pečenja se namaže razmućenim žutanjkom  čime se postiže lijepa boja i sjajan izgled. Na vrh se stavlja nekoliko listića s grane masline koja se blagoslovi na misi za blagdan Cvijetnice, odnosno Uličnice tjedan dana prije Uskrsa, nastavlja Nevia.

Potrebni sastojci za pincu i jajarice
Obavezno se dodaje kvasac
Tijesto bi se dizalo i po pola dana

Za djecu su se posebno pripremale jajarice ili titule. Svako dijete u obitelji bi ih dobilo, a radile su se od istog tijesta kao i pince.

Jajarice ili titule

– Rade se od nekoliko duguljastih komada razvaljanog tijesta koji se spletu u pletenicu. Na vrhu je proširena jer se tamo stavlja sirovo jaje iznad kojeg su dvije trake tijesta kao križ. Premazuje se žutanjkom radi sjaja, nastavlja Nevia.

To su zapravo bili jedini kolači koji su se pravili za najveći crkveni blagdan. Naravno, i u prošlosti su se bojala, odnosno šarala jaja, a zanimljivo je da je od tradicije bojanja jaja s kuhanim lišćem luka ili koprive, još stariji onaj šaranja jajeta ugljenom.

Završni korak – premazivanje jajetom

-Čaranje jaja je bio običaj stariji od bojanja prirodnim bojama. Jaja su se pisala, odnosno čarala ili šarala ugljenom. To se radilo na ognjištu. Postoji točan red na koji se način čaranje vrši. Načarano jaje ima oblik bačve, horizontalne crte (rige) simboliziraju obrče (željezne okove), a vertikalne duge na bačvi, a sve zajedno čine broj članova obitelji i mjesece u godini, otkriva nam Nevia. Danas se taj običaj nije zadržao, ali se zato u barbanskim obiteljima još uvijek bojaju jaja listovima crvenog luka, mladog luka i koprive ili cikle za dobivanje crvenih, rumenih i svjetlo žutih boja.

Jaja za bojanje su se puštala na sv. Josipa

-U posudu se stavlja voda, listovi kapule i velika žlica octa radi fiksiranja boje. Dodaju se jaja i lagano kuhaju. Nakon što su jaja kuhana vade se iz posude i još topla premazuju uljem radi sjaja. Na jaja se mogu staviti razni listovi, poput listova peršina, nekih trava, djeteline, pa se povezuju gazom ili najlon čarapom da bi se na njima napravio uzorak, a mogu se kuhati i bez tih dodataka, veli nam Nevia.

Gospođa Matilde nam pojašnjava kako su se jaja za Uskrs, odnosno njihovo bojanje, uvijek puštala za blagdan sv. Josipa koji pada 19. ožujka.

Čaranje jaja

-Ta su se jaja potom bojala na Veliki petak, dakle dva dana prije Uskrsa, ali jela su se tek na doručku, odnosno marendi na uskršnje jutro. Svaki član obitelji je pojeo po jedno obojano jaje prethodno blagoslovljeno na misi u crkvi, nastavlja Nevia o uskrsnoj tradiciji.

Zanimljivo je da se nakon doručka, sve ljuske od jajeta i mrvice od kruha i pince, ne bi bacale, već bi se spremile i zakopale u zemlju.

-Taj običaj imamo još i danas. Nikada to ne bacamo, nego pokrivamo zemljom u vrtu gdje kasnije sijemo presadnice. Na neki način vjerujemo da je tako blagoslovljena i ta zemlja i budući urod, veli nam Matilde.

Prije gozbe za Uskrs, redovito se postilo i nije se jeo mrs, i to na Veliki petak.  I Matilde i Nevia nam pojašnjavaju da se taj dan jelo jako malo, gotovo pa samo kriška kruha i voda do navečer.

VELIKI PETAK VRIJEME JE POSTA

-Taj dan se kuha maneštra od krumpira, graha i slanutka začinjena maslinovim uljem, koja se naziva i maneštra z sočivon. Kuha se kelj, također začinjen maslinovim uljem. Priprema se bakalar na bijelo i poslužuje s kuhanim pasuticama, priča nam Nevia. Što se tiče crkvenih običaja, u crkvi se nije smjelo zvoniti pa su se koristile čegrtaljke, odnosno škrgetalnice. Također, ništa se nije smjelo raditi u zemlji.

Sočivo za post

Do dan danas očuvale su se i dvije dječje igre s jajima – a to je pičenje i tuckanje jaja. Uvijek je zabavno pičenje u koje se danas uključuju i stari i mladi.

-Kuhano obojano jaje se postavi da stoji usporavno kraj zida. Odredi se udaljenost za bacanje kovanica i veličina kovanice koja će se bacati radi gađanja jaja. Ova igra zahtijeva spretnost i preciznost igrača. Svaki igrač pokušava pogoditi jaje tako da kovanica ostane zabodena u jaju. Onaj tko ga pogodi dobiva jaje, pojašnjava Nevia. Što se tiče tuckanja jaja, koje se često igra i na uskrsnoj marendi, uvijek sudjeluju dva igrača.

– Oba igrača tuckaju, odnosno lagano lupaju jaje jedno o drugo. Pobjednik je onaj čije jaje ostane čitavo, te za nagradu dobiva puknuto jaje svog protivnika, zaključuje ova čuvateljica narodnih običaja i tradicije.

Narodnih običaja rado se sjete i oni stariji, od kojih nisu neki više s nama. Teta Ana Brgić iz Manjadvorci svojedobno mi je pričala kako je jedina razlika što je danas život lagodniji.

Jaja su se bojala u kuhanoj vodi s listovima luka

– Nismo puno tega prontivali za isti jer ni bilo ča. Ali vajk bimo se steši bili kako snašli. Vajk smo za Veliki petak prontivali bakalaj i pasutice, a prontivala se i maneštra z grahon i slancen. U to su se vrime pekle pince, slatki kruh i jajarice. Od drugih kolači ni se čuda tega prontivalo, samo kroštule i domaće paštine. Za Vazan je bilo više tega na banku. Bimo imali ovce, pak bimo ubili kega janca. Za marendu na sam dan Vazma smo ili špaletu, jaja, šparuge i mladi luk. Pokle bimo prontali janca, juhu i kapuz. Bez kapuza ni pasala nanke jena fešta. Šugo z fužima se ni prontivalo svaki dan. To se delalo samo za najveće fešte i to ne svaku, priča ova 88-godišnjakinja.Veli da su se jaja piturivala u petak i to s lišćem od luka, trava i kopriva.

Zadivanje jaja

U kampanji se radilo do petka. Taj se dan više nije išlo u zemlju. Pozavršavali su se posljednji poslovi u vinogradu i oko kuće. Zanimljiv je običaj da se taj dan obavezno pod jaram stavljala mlada krava. Teta Ana sjeća se samo da je mlada krava morala otići s gospodarima u vinograd i dovesti loze. Ne sjeća se koja je bila simbolika tog čina.

U crkvu se također redovito odlazilo. Budući da je prije udaje živjela u obližnjoj Filipani, na blagdane je tamo slušala misu, a nakon udaje u Manjadvorce odlazila je u Svetu Mariju od Zdravlja u Hreljiće kao i ostatak Manjadvorčana.

Sveta Marija od Zdravlja

– Za Vazan bimo hodili na mašu kadi bimo anke blagoslovili hranu. Hodilo se je i nedilju prije kada je bila Uličnica, sjeća se starih dana. I danas rado odlazi na misu za velikih blagdana usprkos godinama. Vedra starica i ovaj je Uskrs proslavila po dobrim starim običajima u krugu svoje najbliže obitelji.

Torte z cukeron, jaji, grojzon

Milena Kršulj iz Škitače, rodom iz Sutivanca, posebno se sjeća pečenja pogače.

-Obavezno su se u to vrime pekle torte z cukeron, jaji, grojzon, narančon ili limunon. Pekli bimo bili za dicu i jajarice. I fuže domaće se je mislilo i mesa se imalo. Bili bimo ubili kokoše ili janjca. Svega je bilo. Za isti nikad ni falilo. Ni tamo, ni vode. U Šajine su ljudi hodili na mašu svaku nedilju. I puna crikva vajk je bila naroda. A danas he je pet-šest, deset ne. Za Vazan smo isto hodili u Šajine. Malo kad bimo ujutro nosili tortu na blagoslov. Gospodin bi hodija po hižah blagoslivljati na Veliki petak. Tradicija je bila na Veliki petak isti slanac, posotice i bakalaj. A na krsnu subotu bi bilo ustalo od Velikega petka pak bi se steši hrana bila pojila. A ono ča je ustalo za Vazan, se ilo drugi dan, ispričala nam je.

Nekada se pekao slatki kruh, preteča pince

Za marendu su se u njihovoj obitelji jela jaja, pršut i luk, a svi su posebno voljeli pičenje jaja.

-Muški bi se pokle užine bili pokupili na naše gumno. Tu bi bili burelali, pak kad bi se štufali bi bili i harte igrevali. I bi bili došli ljudi i iz Trlji. Tamo bi bili i zadivali jaja. Mi žene bimo dokle bile doma u hiži. Kako divojčina znala bih na ti dan i krave zajati u pašu jer doma ni bilo dosta krme, pričala nam je teta Milena.

ISTRIJANSKE PINCI POD ČEREPNJON NA UGNJIŠĆE

Početkom travnja uskrsni duh uvijek zavlada i Žminjem, malim slikovitim mjestom u centru Istre. Tamo se  tjedan dana prije Uskrsa održava manifestacija posvećena pinci pod nazivom Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće. Ova manifestacija podsjeća na ne tako davna vremena kada je običaj pečenja pince imao veliku važnost prigodom slavljenja Uskrsa. Svi posjetitelji mogu taj dan vidjeti što se jelo za Uskrs (uskrsni doručak). Vrijedne domaćice iz cijele Istre izlažu svoje pince i uskrsne kolače koji se mogu degustirati. Kraj ognjišća domaćice pokazuju kako se nekad mijesila i pekla pinca, a podijelit će i svoje recepte za pincu.

 

 

 

 

 

 

OSTAVITE ODGOVOR