Da, vrijeme obilja hrane na stolovima iza nas je. Prošli su božićni i novogodišnji blagdani i konačno možemo predahnuti. Ali samo na kratko jer uživanje u delicijama i gastronomiji dio je naše tradicije. Istra se danas ima itekako čime pohvaliti, kada govorimo o gastronomiji i domaćim proizvodima, restoranima i konobama, ali krenimo redom. Pred vama je pravi vodič što koja regija nudi, a na vama je da odabere mjesto gdje ćete predahnuti od strke svakodnevice.

Bujština – destinacija  za gurmane

Izvrsna vina, sjajna maslinova ulja i fenomenalni restorani i konobe. Ima li bolje preporuke za posjetiti ovaj raj za gurmane koji se pruža od Umaga preko Buja i Brtonigle do Novigrada – Bujštinu. Ovaj dio Istre s predivnim vidicima i brežuljkastim krajolicima s pogledom na more,  kao da je stvoren za ljubitelje gastronomije koji žele uživati u onome vrhunskome, ali i onome tradicionalnom.

Agroturizam San Mauro u Momjanu

Tradicionalno i vrhunsko možete naći u onome po čemu je Bujština u širim razmjerima poznata- restoranima i konobama. Na ovom području nalazi se široki spektar istarskih konoba s odličnim domaćim istarskim pršutom i sirom, sezonskim šparogama ili gljivama, a da ne govorimo o ribljim poslasticama, poput švoja ili pak rakovica. Za one istančanijeg ukusa ili onih željnih nečeg novog, Bujština nudi i niz vrhunskih restorana, koji su ušli u neke priznate enogastronomske vodiče. Otkrijte što se s tradicionalnim namirnicama može napraviti na nov i kreativan način.

Istarska slastica- domaće kroštule i momjanski muškat

Specifičnost ovog kraja su i vinski podrumi malih lokalnih proizvođača u koje ćete se zaljubiti na prvi pogled. Glavni razlog- jer vam uz skromnu priču pokazuju dio svog obiteljskog nasljeđa, predstavljaju ono najbolje sa svog teritorija i jer vam nude nešto autohtono i to u predivom ambijentu kojemu u uređenju svojih podruma sve više poklanjanu pažnju. Svi vinari s Bujštine, za koju slobodno možemo reći i da je srce vinarstva na Poluotoku jer broji preko dvadeset vrhunskih proizvođača, pohvalit će se svojom malvazijom koja je upravo u njihovom podrumu po nečemu specifična. Naravno, nakon cijenjene malvazije, prebacit će se na istarski teran, ali i borgonju, chardonnay, a za kraj će vas iznenaditi slatkim iznenađenjem- istarskim muškatom koji je specifičan upravo za ovaj dio Istre. Srce muškata je Momjan gdje zapravo svaka konoba nudi svoj proizvod, a uz to u svojim gospodarstvima možete kušati i vrhunsku domaću hranu koja se naravno idealno slaže uz ovo slatko desertno vino.

Atmosfera domaće konobe u Zrenju

Centar maslinarstva na Bujštini je Krasica koja gastro ljubitelje poziva posebno za vrijeme smotre maslinova ulja kada se mogu isprobati najbolje kapljice ovo žuto-zelenog zlatnog ulja nagrađenog svjetskim priznanjima. Koliko maslinarstvo i uljarstvo znače za ovaj kraj, dovoljno je reći da na ovom malom području maslinike drži preko trideset proizvođača.

Sva prirodna bogatstva namirnica ovog kraja i zanimljivih jela koja se od njih spravljaju mogu se kušati na bezbrojnim gastro manifestacijama  poput Dana švoja, šparoga ili  gljiva, ali i zanimljivoj umaškoj fešti od pomidora, jedinstvenoj u Istri. Jedinstvena u Istri je i fešta u čast grožđa koja se već godinama  organizira za vrijeme berbe grožđa u Bujama “Na Bakhovom dvoru” i koja vjerno dočarava staru tradiciju branja i obrade grožđa, naravno uz bogatu enogastronomsku ponudu ovog kraja.

Kod Nežića u Zrenju

Pazinština –  konobE i pršutI

Pršuti, šarmantni agroturizmi, istarske konobe, pazinska malvazija i med zaštitni su znak gastronomske Pazinštine, srca istarskog Poluotoka. Gdje god da se u ovom kraju, koji se proteže od Žminja preko Svetog Petra u Šumi, Tinjana, Motovuna pa sve do Lupoglava, Cerovlja i Gračišća, okrenete naići ćete na neku od malih starinskih istarskih konoba koje će vam ponuditi ono najjednostavnije, ali najtradicionalnije u istarskoj gastronomiji.

Zimi su na ognjištu najomiljeniji kobasice i ombolo

A to je dobra istarska maneštra, bilo od bobići, ječma ili koromača, naravno ovisno o sezoni, zatim  fuže i njoke sa šugom od kokoške, kobasice i ombolo, odnosno zarebnjak ili žlomprt s kiselim kupusom te istarsku supu- odnosno crno vino s preprženim kruhom, šećerom te maslinovim uljem i prstohvatom papra. Za kraj ljubazni domaćini uvijek će vas počastiti istarskim fritulama i kroštulama te čašicom rakijice, bilo medenice, biske ili rude.

Tinjanski šampionski pršuti

Naravno nema konobe koja ne nudi ono po čemu se zapravo Pazinština izdvaja od ostatka Istre- pršut. Centar pršutarstva  Istri nalazi se u Tinjanu koji čak organizira i svojevrsni festival pršuta, ta se općina i pokušava brendirati kao Općina pršuta. Istarski pršut specifičan je po načinu sušenja na buri i to bez dimljenja, ali i po domaće uzgojenim svinjama koje zapravo istarskom pršutu daju taj pravi štih.

Jedna od najvećih gastro manifestacija ovog dijela Istre svakako su i Dani meda koji okupljaju pčelare iz cijele Istre, ali i cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine,

Slovenije i Italije. Međutim, Pazin i Pazinština nisu samo okupljalište medara iz regije i šire nego i svojevrsni centar pčelarstva u Istri jer se ovdje nalazi velik broj proizvođača. Stoga je potaknuta inicijativa da se Pazin proglasi gradom meda, te da se po uzoru na vinske ceste i cesta maslinova ulja, osmisle i medne točke koje će označavati put do medara gdje se ovaj slasni proizvod od bagrema, lipe, kadulje i livadnog cvijeća te lavande mogu kušati i kupiti.

Istarski pjat

Kao i ostatak Poluotoka, tako je i njen središnji dio posebnu pažnju posvetio vinovoj lozi, a ono po čemu se posebno izdvaja je pazinska malvazija. Nju kao i ostala vina središnje Istre možete kušati na jednoj od najvećih vinskih manifestacija u Istri- Smotri vina središnje Istre u živopisnom Gračišću svakog Uskrsnog ponedjeljka.  Riječ je o zanimljivoj manifestaciji na otvorenom koja u ovaj gradić za uskrsnih blagdana privuče i do nekoliko tisuća vinoljubaca.

 Labinština voli krafe i šparoge

Opće je poznato da Istra voli tjesteninu i da se uz njeno ime najčešće vežu fuži i pljukanci kao originalna istarska pašta. Međutim, često se zaboravlja na kraljicu istarske tjestenine- labinske krafe. Upravo su oni zaštitni gastronomski simbol istočne obale Istre, odnosno rudarske Labinštine koja se proteže od Raše pa sve do Plomina.

Domaća čripnja s hobotnicom

Riječ je o jednoj vrsti raviola koja se u većini slučajeva priprema kao topli desert punjen smjesom od sira, jaja, oraha i grožđica, preliven slatkim umakom. Međutim, slasni su i oni slani koji se najčešće poslužuju s tradicionalnim šugom od kokoške.  Mogu biti prženi i posipani šećerom ili pak kuhani poput druge tjestenine u kombinaciji s nekim umakom ili sirom. Krafi su se u okolici Plomina, Vozilića, Kršana i Labina najčešće pripremali za neke svečane prilike, poput vjenčanja, ali i krštenja i velikih blagdana.

Ako niste iz Labinštine, a zanima vas kako se ova tjestenina pripremala, najbolje je sredinom srpnja uputiti se put Kršana koji već godinama organizira gastro manifestaciju Krafifest. Ovdje na licu mjesta lokalne domaćice pripremaju krafe u raznim oblicima i za njih se uistinu može reći da su pravi i autohtoni, proizašli iz domaće kuhinje. Također, u njihovom pripremanju okušali su se i mnogi chefovi kuhinja na cijeloj Labinštini, pa tako i oni rabački koji svoje specijalitete domaće kuhinje redovito prezentiraju  na rabačkoj rivi u sklopu gastro eventa „Ca su kuhale naše none“.  Ako vas put ne odnese do Kršana ili Rapca, krafe ćete naći i na menijima lokalnih restorana i konoba.

Samonikle šparuge

Labinština se izdvaja i po specijalitetima od samoniklog bilja, posebice šparoga. Koliko god ih je gušt brati, toliko ih je gušt i jesti, posebice kada su spremljene u tradicionalnoj fritaji ili pak na salatu s kuhanim jajima. Labinjani su ipak odlučili otići korak dalje i iskušati šparogu i u drugim kombinacijama. Stoga se svake godine u vrijeme buđenja prirode, kada iz šparožina niču prve glavice ove samonikle biljke, u Kršanu održava kulinarska manifestacija u sklopu projekta «Cesta od šparoga». U projekt je uključeno desetak lokalnih ugostitelja koji kroz kuharsku večer prezentiraju tradicionalnu, sezonsku gastronomsku ponudu. Međutim tu Kršanci nisu stali, već su odlučili pokazati i koliki je značaj i ostalog samoniklog bilja u gastronomiji Istre, poput primjerice koromača, bljušta, bazge ili koprive, tako da već dvije godine zaredom organiziraju hvalevrijedan Festival samoniklog bilja.

Smokvenjak

Rovinj –  spaciO i pelinkovAc

Rakovice na žaru, brodeti, salate od sipa, zubatac, brancin, orada, baraji, cipli, škarpine, arbuni, listovi, oslići, lignje, rakovi i rakovice, rovinjske dagnje i oštrige…Dodamo li tome izvrsnu rovinjsku malvaziju i maslinovo ulje te sve na kraju zalijemo rovinjskim pelinkovcem, došli smo do gastronomske ponude Rovinja i njegove slikovite okolice.

Tuna i brancin u La Grisi u Balama

Najfotogeničniji istarski grad uz Svetu Eufemiju, batanu i bitinadu, u gastronomskom se svijetu izdvaja po svojim konobama- spacijima. Nekad su ove starinske konobe, gdje su se okupljali rovinjski ribari i poljoprivrednici, bile gotovo u svakoj rovinjskoj ulici. Kako su prvotno bile zamišljene kao mjesto gdje će se čuvati, kušati i prodavati vino, bile smještene u prizemljima kuća, a središnje mjesto bilo je rezervirano za drvene stolove s klupama. Prostor je bio nezamisliv bez onog osnovnog- velikih drvenih vinskih bačava. Međutim, od najobičnijih konoba prerasle su i mjesto gastronomskog užitka, prije svega onoga što nude blagodati rovinjskog akvatorija. Ovdje su se, ovisno o sezoni, jele frigane srdele, agoni, škombri, lancarde, šuri, a među najneobičnijim jelima bila je pržena vlasulja. Danas su nekadašnja spacija izgubila svoju prvotnu funkciju, srećom neka su opstala i dan danas  služe kao mjesto gdje se još uvijek može pojesti friška i jednostavna hrana iz mora.

Specifičan proizvod ovog područja svakako je rovinjski pelinkovac  koji je čak završio u zgradi UN-a u New Yorku gdje je početkom 2011. godine predstavljen američkom tržištu u sklopu Burze suvenira. A po čemu je upravo ovaj pelinkovac poseban i tražen? Osim po kvaliteti, koju može zahvaliti još uvijek zanatskom načinu proizvodnje, odnosno korištenju stare tehnologije u proizvodnji prirodnih alkoholnih napitaka te svojoj autentičnoj recepturi,  jedinstvenog je gorkastog okusa i snažnog mirisa pelina koji neodoljivo podsjeća na Mediteran. Rađen po tradicionalnoj recepturi koja se do današnjeg dana prenosila od Giorgia Benussija, prvog vlasnika tvornice likera u Rovinju, gdje se pelinkovac i danas proizvodi.

Na spomen Rovinja teško je zaobići i ne spomenuti slane sardine i inćune ili pak paštetu od tune. Riječ je o proizvodima koji se u Rovinju stvaraju još od 1877. , godine kada je s radom počela Mirna, najstariji industrijski prerađivač ribe u Hrvatskoj, koja je još davne 1883. godine proizvodila čak  334.000 kutija sardina u ulju.

Slastice hotela Lone u Rovinju

Okolica Rovinja se također  u zadnjih desetak godina može pohvaliti i respektabilnim vinima, ali i maslinovim uljima koja nastaju u lokalnim malim obiteljski uljarama u Balama i Rovinjskom Selu. Mnoga su od njih pokupila vrijedne medalje u Hrvatskoj i svijetu, a ulje buže s baljanskog područja čak je proglašeno jednim od najboljih svjetskih ekstra djevičanskih ulja.

Buzeština – domovina tartufa i biske

Tko bi se samo usudio proći kroz najsjevernije dio Istre-Buzeštinu i jednostavno ne stati u nekoj od njihovih cijenjenih konoba ili restorana  i probati ono što ih je u gastro svijetu dovelo na svjetski glas- istarske tartufe. Tim više jer je upravo s Buzeštine tartuf ušao, ni više ni manje, nego u Guinnessovu knjigu rekorda. Za to je zaslužan Giancarlo Zigante koji je u listopadu 1999. godine pronašao najveći dosad viđen tartuf  od 1,31 kilograma.

Koljenica je specijalitet u Ročkom Polju

U Istri se svježi tartufi mogu kušati tijekom cijele godine, s obzirom da se bijeli tartuf skuplja od rujna do siječnja, a kad završi njegova sezona, započinje sezona crnog tartufa. Inače, veliki bijeli tartuf najveća je i najcjenjenija vrsta, a osim njega u Istri nalazimo i na tri vrste iz grupe crnih tartufa. A koje preporuke dati za kušanje tartufa i u kojim kombinacijama? Teško je reći jer se tartuf danas na jelovnicima buzetskih restorana nalazi u kombinaciji gotovo sa svim jelima, pa čak i desertima. Ipak, nemojte otići, a da niste probali ono gdje oni dolaze najviše do izražaja – u kombinaciji s istarskim fužima ili domaćom palentom. Naravno nemojte zaboraviti i na ukusni sir s tartufima koji je postao „must have“ na pijatu uz istarski pršut.

Najbolje vrijeme za degustiranje tartufa na Buzeštini svakako je jesen, a sezona uživanja u ovoj cijenjenoj gljivi počinje već početkom rujna na poznatoj buzetskoj manifestaciji „Subotina po starinski“ kada se priprema divovska fritada s tartufima. Odmah potom slijedi pučka fešta Bela nedeja u slikovitom Sovinjaku gdje se uz tartufe mogu kušati i drugi autohtoni buzetski proizvodi. Pravi praznik tartufa i zapravo centralni gourmet događaj s tartufom u glavnoj ulozi odigrava se svake godine u Livadama na tradicionalnom Tuberfestu gdje se organizira sajam istarskog bijelog tartufa, njegova licitacija, a za one željne pustolovina i „muvinga“ pokazno traženje tartufa. Čitav jesenski ciklus festivala u čast ove istarske delicije završava Vikendom tartufa u Buzetu početkom studenog.

Tartufi i zlato u Livadama

Uz tartufe Buzeština je poznata i kao domovina biske, istarske rakije s imelom. Njezina receptura potječe iz šarmantnog najmanjeg grada na svijetu- Huma i samo se u popularnoj Humskoj konobi još uvijek može kušati biska po izvornoj recepturi budući da je nekadašnji humski župnik Josip Vidou, koji je bio poznati travar, jedino ovoj konobi u nasljeđe ostavio vrijedan recept. Stoga Hum više ne nosi samo titulu najmanjeg grada na svijetu nego i grada biske.  Svake se godine krajem listopada upravo u ovom gradiću održava Smotra rakija gdje se poznati proizvođači rakija iz cijele Istre natječu tko će imati najbolju rakiju. Tada se biraju najkvalitetnije istarske žestice iz redova biske, medenice, rude, domaće obične, rakije s domaćim travama, šumskim plodovima, šljivovice-krekovice, brinjevače-smričke i voća u rakiji.

Inače, biska je domaći naziv za imelu, a priprema se od još triju vrsta trava. Originalni je recept star oko dvije tisuće godina i potječe iz doba Kelta koji su tada obitavali na ovim prostorima. Pronađen je zapisan na glagoljici. Zanimljivo je da imela ima ljekovita svojstva koja su poznata od davnina. Dokazano je da opušta, djeluje protuupalno, regulira visoki krvni tlak te rad srca i bubrega, pomaže cirkulaciji i kod raznih drugih tegoba.

Slatko na novi način

 Puljština – dom najboljih svjetskih maslinovih ulja

Najjužniji dio Poluotoka gastro znalcima je itekako poznat prije svega po jednoj iznimnoj deliciji cijenjenoj u svjetskim razmjerima – vodnjanskom ekstradjevičanskom maslinovom ulju. Stoga se  Vodnjan ne zove bez razloga centar maslinova ulja u cijeloj Istri čiji proizvođači prije svega drže do udomaćenih sorti maslina kao što su vodnjanska ženska i muška buža, žižolera, rozinjola, vodnjanska crnica… Upravo su ove sorte kod domaćih, ali i svjetskih poznavatelja maslinova ulja kod svjetskih ocjenjivača i degustatora izazvale pravo oduševljenje.

Kantina maslinarske obitelji Chiavalon u Vodnjanu

Njima se pridružuju i maslinari s područja Fažane, Medulina i sve do baljanskih granica pa je tako primjerice buža s graničnog područja Vodnjanštine i Rovinjštine proglašena najboljim svjetskim uljem. Njenim je korakom išlo i ulje drugih vodnjanskih maslinika. U njihovu se kvalitetu i okuse možete i sami uvjeriti posjetom njihovim kantina koje su označene na Cesti maslinova ulja, ali i na jednoj od najznačajnijih gastro manifestacija posvećenih maslinovom ulju u Istri krajem studenog u Vodnjanu- Danima mladog maslinovog ulja.

Sve iz mora u Premanturi u Fra-katu

Južni dio Istre osim vrhunskim maslinovim uljem, može se pohvaliti i izvrsnim vinom. I ovo podneblje Istre čuva autohtone sorte – Istarsku malvaziju i Teran, no pritom ne zanemarujući ni ostale. Sva ova vina možete kušati ne samo u podrumima vrijednih puljskih vinara, nego  još dok su u nastanku i to prvi u Istri na tradicionalnoj Fešti mladega vina u Svetvinčentu, najznačajnijoj istarskoj vinskoj manifestaciji nakon berbe gdje se okupljaju gotovo svi istarski vinari.

Ulja zlata vrijedno

Sardela je još jedan od gastronomskih simbola Puljštine. Pri tom neizostavno moramo spomenuti Fažanu, ribarsko mjesto nadomak Brijuna u kojem se tradicionalno uzdiže ovu malu plavu ribu  na pijedestal i od nje čine čuda. Vrijeme soljenja sardela pravi je praznik u ovom mjestu čiji restorani na svom meniju redovito nude sve što se od sardela napraviti može na tradicionalan mediteranski način. Također, nema ribarske fešte u tom mjesto koja ne prođe u znaku domaćih specijaliteta od sardele- od carpaccia, pohane, na savor do najobičnije na gradelama… Vrhunac čitave priče odigrava se sredinom ljeta na poznatoj tradicionalnoj Fešti od sardela.

Nemojte misliti i da se ovaj dio Poluotoka ne nudi i dobar istarski sir i pršut! Ima ih u izobilju, napravljenih po staroj recepturi. Centar pršuta je Vodnjan, dok za sir morate potegnuti malo istočnije- do Loborike po kravlji i ovčji te izvrsnu skutu ili pak do Stancije Kumparićka koja nudi izvrsne kozje sireve.

Istarski pljukanci

Slatki dio južne istarske gastro priče veže se za Barbanštinu koja je postala je vrelo novih recepata od smokve i sve to zahvaljujući manifestaciji Fešta od smokav koja se odigrava na trgu tog živopisnog mjesta svake godine u rujnu. Mnogobrojni posjetitelji jedva čekaju da obiđu sve štandove i isprobaju smokvenjak, slatko i marmeladu od ovog voća, pa čak ocat i rakiju. Barbanština je također i srce medarstva na Puljštini jer se ovdje nalazi preko dvadeset malih proizvođača.

Domaća pandišpanja

Poreština- vinoljupci zaljubljeni u porečka vina

Nije ni čudo da je upravo Poreč ugostio najveću vinsku manifestaciju u Istri, ali i regiji- poznatu Vinistru. Ne čudi budući da baš s Poreštine, odnosno okolice Svetog Lovreča, Višnjana, Vižinade, Kaštelira, Tara, Vrsara i Funtane dolazi velik broj priznatih, poznatih i vrhunskih vinara čija vina probijaju granice Hrvatske i postaju priznata u svijetu. O tome svjedoče mnogobrojna svjetska priznanja među kojima svakako je najprestižnije ono Decanterovo, ali i poznatog vinskog kritičara Roberta Parkera, jednog od najutjecajnijih ljudi u eno svijetu čije mišljenje pokreće mase ljubitelja dobre kapljice da se zaljube upravo u određeno vino ili vinsku regiju. Prema tome, vinoljupci bi uistinu trebali ljubiti Poreštinu, budući da je s ovog područja Parker visoko ocijenio čak sedam istarskih vina od njih 14.

Gasto doživljaj u porečkom restoranu Sveti Nikola

A što je na Poreštini u vinskom svijetu naj? Svakako autohtona istarska malvazija, koja je zapravo na neki način i postala zaštitni znak Vinistre, ali i čitave regije. Upravo po njoj Istra se počela razlikovati od vinske scene ostatka Hrvatske, ali i svijeta. Uz nju u porečkim vinogradima uspijeva pinot bijeli i pinot sivi te chardonnay i sauvignon koje mali proizvođači s ponosom nude u svojim vinskim podrumima. Od crnih sorti  najpopularniji su istarski teran, kojemu se predviđa sjajna budućnost poput one malvazijine, ali i borgonja , merlot i cabernet sauvignon. Naravno Porečani nisu zaobišli ni ona najslađa vina- muškat i desertnu malvaziju.

Maslinici i ekstra djevičansko maslinovo ulje buže, pendolina, istarske bjelice i moražole također su postali zaštitni znak ovog područja gdje je i smještena najveća istarska uljara. Bez obzira na veće količine, koje su u svjetskim razmjerima još uvijek male, ovi proizvođači polažu na kvalitetu pa su  se našla i u poznatim svjetskim vodičima najkvalitetnijih ekstra djevičanskih ulja uz bok onim najboljima iz maslinarskih velesila kao što su Italija i Španjolska.

Plodovi morskih dubina

Poreština se ponosi i svojim sirevima, prije svega kravljima, ovčjima,miješanima, ali i onima s tartufima. Svi kažu da se najbolje sljubljuje na pijatu s porečkim maslinovim uljem, maslinama, ali i domaćim kruhom uz kapljicu odličnog moćnog i ukusnog terana.

Iako ćete u prvi mah pomisliti da je zapravo krumpir jedna najobičnija standardna namirnica u bilo kojoj svjetskoj gastronomiji, ovaj se dio istarskog Poluotoka posebno diči svojim krumpirom i to posebno Kaštelirci. I to zato jer kažu da znaju uzgojiti najveće i oblikom najneobičnije krumpire, koje nazivaju gramperima.  Kapitalce izlažu na svojoj gastro fešti pod nazivom Gramperijada nakon berbe krumpira početkom kolovoza gdje možete vidjeti ove gomolje različitih najčudnovatijih oblika. Također, neće vas ni zaobići jela od kaštelirskog krumpira, prije svega gramperi frigani „po istarski“ na starim kuhinjskim štednjacima na drva.

OSTAVITE ODGOVOR