Rano je jutro. Oko 6.30 sati. Vedar i topao dan. Kasno proljeće, najljepše vrijeme za sve moguće aktivnosti. Zato se brzo dižem, pijem kavu, brzinski doručak i spuštam u garažu po svoju Cubicu. Krećem u još jedan đir. Par sati odvojit će me od stvarnog života i odvesti negdje sasvim blizu, ali tako daleko od svakodnevnog posla, brige, telefona, kućanskih obveza… Lagano pedaliram do Korine, sudružice u ovim laganim biciklističkim vožnjama do 50-tak kilometara okolicom Pule. Plan za obilazak „pao“ je još sinoć. Ide se do crkve Sveti Petar na stijeni između Svetvinčenta i Bala, potom krećemo prema Balama, spuštamo se do Barbarige gdje odlazimo na okrjepu u poznati vinski hotel Stanciju Meneghetti, pa se potom stazom suhozida i starih maslinika kroz Vodnjan vraćamo na naše ishodište – Marčanu. Trebat će nam sigurnih tri sata uz odmore i fotkanja. Nismo na pripremama za Olimpijadu :-).

Većina vožnje je makadamskim i šumskim, ali dobro prohodnim putovima. Iako mnogi od njih zaziru jer se ne mogu snaći, na ovom je području to jednostavno. Samo treba pratiti oznake različitih biciklističkih staza Savičenštine, Vodnjanštine i Bala koje se međusobno isprepleću i povezuju ove zanimljive lokacije.

11836826_10204675492275779_1793082583048798054_n
Suhozidna ljepota

Jer uvijek je zanimljivije povezati nekoliko različitih staza nego pratiti samo jednu. Uz to, prohodne su i čiste, a prometa nema. Dakle, mir i tišina su zagarantirani, a i nema straha od prometa. Manji dio puta čine lokalne asfaltirane ceste prometa nižeg intenziteta koje su idealne za razgledavanje sela, vinograda, maslinika, pa i ponekog stabla trešanja. Kada nitko ne gleda.

Istarski blues i njive

No, krenimo od početka. Asfaltirana cesta vodi nas od Marčane put sela Divšići, a do tamo prolazimo kroz selo Krvavići. Iako nema nekih značajnijih pogleda ni vidika na ovom putu, prolaskom kroz ova sela na području općine Marčane u predsezonskim mjesecima osjeti se pravo selo. Turisti u bezbrojne kuće za odmor još uvijek nisu stigli, pa tako mjesto prepuštaju stanovnicima koji su se posvetili uređenju svojih njiva, sijanju i branju rane ljetine te uređivanju vinograda. Ima i krava, što je u južnom dijelu Istre postala prava rijetkost. Dolazimo do sela Orbanići, koje je poznato po vrsnim istarskim kantadurima (pjevačima tradicionalnih istarskih pjesama), a potom nastavljamo kroz selo Butkovići, Orlići i Juršići do sela Čabrunići. Ovaj kraj, znan kao Roverija, oduvijek je bio poznat po svojim dubokim šumama, ali i legendama o razbojnicima. Srećom, danas ta sela više ne prati ovaj glas. Čabrunići su posebno interesantni. Njihove stare kamene kuće opasane su visokim suhozidima koji sežu više od dva metra. Seljani okolnih mjesta često su se zbog toga izrugivali Čabruncima, stanovnicima Čabrunića, tvrdeći da visokim zidovima štite svoje supruge od neželjenih pogleda. Ipak, istina  je daleko od toga. U povijesti razbojništva po selima nisu bila iznimka, a najviše se kralo ono što je seljacima bilo najvrjednije- stoka. Dakle, visoki zidovi štitili su od neželjenih pogleda, ali razbojnika.

11947484_10204829422083928_2997542129154731264_n
Stara crkva obavijena lišćem

Prelazimo prugu Lupoglav-Pula i dolazimo na makadamski put koji nas vodi prema Balama. Moramo proći na tom predjelu škrti kamenjarski predio, a potom se penjemo na vrh u smjeru lokaliteta Tundulon te ulazimo u duboku šumu koja krije jedno od najvrjednijih sakralnih blaga ovog kraja –  crkvu sveti Petar na vrhu.

Crkva usred šume

Riječ je o neobičnom lokalitetu – usred guste šume na visokoj stijeni nalazi se crkvica urušena krova. Pa iako nije obnovljena, zanimljiv je prizor kao i sama stijena na koji se nalazi izdižući se  iznad stabala grabra. Crkvica je danas okupljalište izletnika, biciklista i pješaka, nekada su do nje išle procesije te su ljudi po nekoliko kilometara pješačili da bi ovdje došli na misu.

11924574_10204829414563740_5387247133595795456_n
U zelenilu šume diže se velika stijena…
10253996_10204495456895007_1979289059400779160_n
Mjesto ispod crkve za marendu
11887962_10204829438924349_396884826939447524_n
Legende su sastavni dio priče o svetom Petru
11667476_10204495470615350_2587144765880452828_n
Čeka obnovu

Legenda kaže da je crkva podignuta upravo ovdje jer su navodno Turci progonili jednog konjanika koji je došavši na rub stijene zatražio od svetog Petra da ga zaštiti. Uspio se spasiti jer se sakrio među stijene, a u čast tom spasenju, konjanik je podignuo ovu zanimljivu crkvicu. Činjenični podaci govore da ju je u 14. stoljeću podigao porečki biskup. U potpunosti je obnovljena 1904. godine, ali od tada se urušila i čeka bolje dane. Ipak, pravi doživljaj na ovom je mjestu zagarantiran, i to u bilo koje doba godine – ljeti dok vlada svježe zelenilo, u proljeće kada je tlo ispod crkve prekriveno sagom od ciklama, ili na jesen kada crkvu krasi šarenilo lišća. I dok teška srca napuštamo našeg svetog Petra, veselimo se već idućoj lokaciji gdje ćemo se ponovno sastati s asfaltom – Balama. Uzvišeni stari gradić. Zapravo malo veće mjesto sa svim konturama gradića – ima crkvu s visokim tornjem, gradsku palaču, trg. I to je dovoljno da se u njega zaljubite.

11667340_10204535723781654_2916691167196294665_n
Dolazak u Bale

Ako stignete u Bale oko osam sati ujutro kao i mi, a vrijeme je savršeno- sunčano, ne prevruće, a nije ni hladno, obavezan je obilazak starih kamenih uličica koje vijugavo vode između visokih kamenih kuća, nekih obnovljenih, nekih koji čekaju da im se vlasnici vrate.

Zelenilo baljanskih vrtova

Mačke lijeno predu uz kućne pragove, stare glinene vaze i ove godine ukrašavaju bakine pelargonije, metvica , bosiljak i melisa osjećaju se u zraku. Ni oleandara i starih čempresa ne nedostaje. Teška romantika i prozora za fotkanje ko’ u priči. Tri metra bicikliram, pola sata se divim raznim prizorima koji mi iskaču pred oči – stare drvene škure, nonica koja dolazi iz trgovine, građevinski radnik koji miješa žbuku na nekom gradilištu usred starog grada, turisti koji hvataju svaki svaku sekundu svog boravka… Vrijeme je za kavu. Drugu današnju. Idealno mjesto, ako ujutro uopće nađete na toj lokaciji slobodan stol, je kafić hotela La Grisa, onda uz staru šternu, omeđenu sa dvije kamene kuće i s pogledom na zelenilo baljanskih vrtova s jedne te ulicu i novouređeni difuzni hotel od starih kamenih kuća s druge strane.

11705161_10204535715781454_7643047137252890049_n
La Grisa – obavezna kavica na šterni

Ali nije te jedino mjesto u gradiću sa savršenom lokacijom. Ovdje ih barem ne nedostaje, pa kavu možete popiti i u Kamenim pričama, mjestu koje rado okuplja razne umjetnike. Kafić je i u komunalnoj palači, ima ih i po cijelom starom gradu, ali i niže među stambenim zgradama. Ipak, ovaj u La Grisi, meni je omiljen u jutarnjim satima. I dok gledamo u zelenilo i proučavamo biciklističku kartu, na umu nam je već sljedeće mjesto gdje ćemo stati. Doduše, nije nam odmah u susjedstvu, ali znamo da do njega vodi široki makadamski put koji se spušta prema moru. Idemo do tajanstvene Stancije Meneghetti. Da, putovi se do te nekadašnje stancije, sada luksuznog vinskog hotela zagrebačkog odvjetnika Miroslava Pliše iz Bala križaju, ali slijedeći prirodni instinkt za orijentaciju te biciklističke karte bez problema nakon lagane vožnje u daljini vidimo stare čemprese i kameni zid.

11822751_10204675483875569_6305339099983946603_n
Slikovita Stancija Meneghetti

Obrise velikog imanja s vinogradima i maslinicima koji je postao pojam za luksuz na selu – stil života koji njeguje Istra. Polagani i usporeni ritam uživanja u predivnom krajoliku zapravo sasvim uobičajenih biljnih vrsta – masline i vinograda. Ali kada se na takav način poslože, postaju mjesto koje ćete teška srca napustiti. Zvonimo na vratima imanja, otvaraju nam kako bismo se osvježili čašom njihove ukusne malvazije.

11745854_10204535829384294_2132258307733253937_n
Jutarnje degustiranje

Vrijeme je za „chilanje“ u zelenilu vrta kamenog zdanja uređenog po modernim principima. U sklopu hotela nalazi se i vinski podrum gdje se njeguje vlastiti vrhunsko vino, a tu je i vrhunski restoran. Sve za probirljiva nepca. Hotel je posebno priznanje dobio i uvrštenjem u poznatu udrugu malih luksuznih hotela Relais & Chateaux – jedini u Istri. Nedavno je proširio svoje kapacitete, a otvoren je cijele godine.

Teška srca se nakon ove okrijepe vraćamo biciklima, ali prašnjavi makadam nas zove prema moru u smjeru Barbarige, pa uz plažu do asfaltirane ceste koja nas vodi prema „gore“, odnosno sela Batvači, a od tamo gustim maslinicima koji se ispresijecaju s mnoštvom zapuštenih polja stižemo do Vodnjana. Stajemo na čaši vode. Dovoljna je u ovu uru kako bismo čim prije stigli do cilja i polazišta- Marčane.

 

 

 

OSTAVITE ODGOVOR